Jednak pristup uslugama za sve
Platforma za suradnju Norme, propisi i etika Jačanje kapaciteta Znakovni jezik
Što je usmeno prevođenje u javnom sektoru?
U međunarodnoj normi za zahtjeve i preporuke za usmeno prevođenje u zajednici (ISO 13611:2024) usmeno prevođenje u javnom sektoru definirano je kao:
Usmeno prevođenje koje ljudima omogućuje pristup uslugama dostupnima društvu u cjelini kojima inače ne bi mogli pristupiti zbog komunikacijske barijere koja proizlazi iz upotrebe različitih jezika.
ISO norma sastavljena je zbog globalne potrebe za prilagođavanjem sve većoj jezičnoj, kulturnoj i etničkoj raznolikosti ljudi koji komuniciraju govornim ili znakovnim jezikom. Zahvaljujući usmenom prevođenju u javnom sektoru svi koji ne razumiju jezik na kojem se usluga pruža ipak imaju pristup toj usluzi. Usmeno prevođenje u javnom sektoru pruža se u raznim kontekstima, uključujući:
- javne ustanove: tijela lokalne vlasti, migracijske službe, škole, sveučilišta i društveni centri
- socijalne usluge: odbori za izbjeglice, centri za samopomoć i službe za socijalnu skrb
- poslovne i industrijske usluge: stanovanje, nekretnine, osiguranje i financijske usluge
- vjerske organizacije: obredi, svečanosti i okupljanja u zajednici
- medijske organizacije: televizijske emisije, internetske platforme i drugi mediji
- hitne službe: odgovor na katastrofe, upravljanje pandemijom i komunikacija u kriznim situacijama.
Usmeni prevoditelji u javnom sektoru ili u zajednici rade u tim kontekstima i moraju poštovati posebna pravila i propise. Konkretno, usmeno prevođenje u pravnim postupcima i u zdravstvenoj zaštiti često se smatra zasebnim područjima koja zahtijevaju posebno osposobljavanje. Neke zemlje svrstavaju usmeno prevođenje u pravnim postupcima i u zdravstvenoj zaštiti u usmeno prevođenje u javnom sektoru, a neke ih izdvajaju.
Usmeno prevođenje u javnom sektoru preraslo je u priznatu profesiju i na njega se primjenjuju određene norme i propisi.
U usmenom prevođenju u javnom sektoru obično sudjeluju tri strane:
- korisnici usluga: pojedinci kojima je potreban pristup osnovnim uslugama, ali se suočavaju s jezičnim preprekama, na primjer komunikacija roditelja s nastavnim osobljem
- pružatelji usluga: osobe koje pružaju usluge na jeziku ustanove ili organizacije, kao što su javni službenici, savjetnici ili nastavnici
- usmeni prevoditelji u javnom sektoru: kvalificirani stručnjaci koji tečno govore dva ili više jezika (govorni, pisani ili znakovni jezik) i mogu se služiti različitim jezičnim registrima.
Usmeno prevođenje u javnom sektoru važno je kako bi se svima u višejezičnom i multikulturnom društvu omogućio jednak pristup osnovnim uslugama. Budući da je riječ je o dinamičnoj profesiji koja se stalno razvija i prilagođava jezičnoj raznolikosti, kontinuirano osposobljavanje, suradnja i normizacija izuzetno su važni.
Migracije u prvom planu
U kontekstu Centra znanja za pismeno i usmeno prevođenje (KCTI) usmeno prevođenje u javnom sektoru podrazumijeva usmeno prevođenje koje omogućuje jasnu, dvosmjernu komunikaciju između nacionalnih ili regionalnih tijela i osoba migrantskog ili izbjegličkog podrijetla koje ne govore ili ne razumiju dovoljno nacionalni jezik ili jezike. Ta vrsta usmenog prevođenja važna je za:
- procjenu statusa tražitelja azila i potencijalnih tražitelja azila
- omogućivanje pristupa osnovnim javnim uslugama, kao što su zdravstvena zaštita, socijalna pomoć i policijske usluge.
Posljednjih godina zbog rastućeg broja migranata znatno se povećala potražnja za usmenim prevođenjem u javnom sektoru u cijelom EU-u. Zbog tih promjena u prvi je plan izbilo usmeno prevođenje u javnom sektoru u kontekstu migracija, prije svega kad je riječ o definiranju normi.
Problemi i rješenja
Unatoč sve većoj potražnji za usmenim prevođenjem u javnom sektoru, i dalje nema dovoljno jedinstvenih normi u područjima kao što su kvaliteta, osposobljavanje, etika i honorari. Osim toga, još uvijek ne postoji općeprihvaćena definicija usmenog prevođenja u javnom sektoru. Mnogi usmeni prevoditelji u javnom sektoru nemaju pristup formalnom stručnom osposobljavanju ili su prošli samo djelomičnu edukaciju. Taj problem bio je posebno očit tijekom pojačanog priljeva migranata 2015. i 2016., kad su zemlje EU-a morale organizirati dovoljno osposobljenih usmenih prevoditelja, među ostalim u žarišnim točkama koje je uspostavio EU.
Zbog toga je sve veći broj obrazovnih ustanova i sveučilišta počeo nuditi specijaliziranu obuku za usmeno prevođenje. Nekima je od tih ustanova u izradi normi i kurikuluma pomagala Glavna uprava za usmeno prevođenje. Saznajte više o jačanju kapaciteta u usmenom prevođenju u javnom sektoru.
Uloga Glavne uprave za usmeno prevođenje
Temeljna je zadaća Glavne uprave za usmeno prevođenje osigurati usluge konferencijskog prevođenja za Europsku komisiju i nekoliko drugih institucija EU-a. Usmeno prevođenje u javnom sektoru, kao zasebno područje, ne spada u njezin djelokrug, nego je u nadležnosti država članica EU-a. Glavna uprava za usmeno prevođenje ne organizira niti pruža usluge usmenog prevođenja u javnom sektoru, ali potiče suradnju i razmjenu znanja.
KCTI nudi razne resurse za one koji su uključeni u usmeno prevođenje u javnom sektoru. Njegova je svrha:
- ponuditi prostor za razmjenu informacija i primjera dobre prakse
- pomoći u razvoju zajednica prakse
- poticati pristup „odozdo prema gore” u utvrđivanju normi u usmenom prevođenju u javnom sektoru.
Glavna uprava za usmeno prevođenje stavila je na raspolaganje tu platformu da bi promicala dijalog i suradnju među onima koji rade u tom području i tako doprinijela dugoročnom razvoju usmenog prevođenja u javnom sektoru u cijelom EU-u.
Kako vi možete doprinijeti
Posjetite platformu za suradnju i saznajte više o tome kako možete dati svoj doprinos.
Projekt „Let’s interpret!”
Sveučilište u Barceloni je uz financijsku potporu Glavne uprave za usmeno prevođenje snimilo seriju videozapisa: Public Service Interpreting and the Challenges of the New Millennium.