Javni sektor
Tumačenje znakovnog jezika potrebno je u raznim javnim kontekstima, od roditeljskih sastanaka za gluhe roditelje djece bez oštećenja sluha do posjeta liječniku ili pogreba. U tim situacijama tumači za znakovni jezik omogućuju osobama s oštećenjem sluha da komuniciraju s ljudima koji ne razumiju njihov znakovni jezik.
Kratke sastanke (do sat vremena) bez posebnih okolnosti obično može obaviti jedan tumač. Na dužim informativnim događanjima, npr. na sjednicama u gradskoj vijećnici, obično su potrebna najmanje dva tumača.
U javnom kontekstu interakcije su često između dvoje ljudi, a netko tko nije upoznat s tumačenjem znakovnog jezika mogao bi pomisliti da je tumač sudionik interakcije. Međutim, njegova je uloga isključivo da omogućuje komunikaciju, a ne da sudjeluje u raspravi. Prenesene informacije mora prenijeti točno i na kulturološki primjeren način i pritom voditi računa o povjerljivosti.
Znakovni jezici nisu univerzalni. Klijenti bi prije ugovaranja usluge s tumačem trebali provjeriti koji će se znakovni i govorni jezici koristiti na sastanku i potvrditi je li tumač za njih educiran i kvalificiran. Osobe koje se služe znakovnim jezikom mogu za sastanke preporučiti tumače s kojima već imaju dobro iskustvo. Pripremu za sastanke tumačima može olakšati kratak sažetak tema sastanka. Profesionalni tumači imaju iskustva u tumačenju raznih tema, ali je svejedno bitno provjeriti jesu li kvalificirani i stručni upravo za temu zadatka za koji ih angažirate.
Kao ni govorni jezici, znakovni jezici nisu univerzalni. Prije nego što angažirate tumača, uvijek je važno raspitati se koji će se znakovni i govorni jezici koristiti na sastanku. Često korisnik znakovnog jezika preferira tumača za znakovni jezik s kojim često surađuje. Kad se prikupe te informacije i na temelju sažetka tema sastanka, može se angažirati tumač. Tumači su stručnjaci koji su dobro upućeni u širok raspon tema. No, uvijek unaprijed provjerite ima li tumač potrebnu kvalifikaciju i je li upoznat s temom.
U mnogim zemljama EU-a na snazi su zakoni kojima se osigurava da osobe s oštećenjem sluha ili sluha i vida imaju pristup tumačenju znakovnog jezika. Ti se nacionalni propisi razlikuju po opsegu i mogu se, na primjer, odnositi na broj javno financiranih sati tumačenja ili na dostupnost tumača.
Pravni kontekst
Sudski tumači za znakovni jezik mogu raditi u raznim okruženjima, od sudnice do policijske postaje. Za rad u pravnom kontekstu tumač mora imati posebnu kvalifikaciju. To se obično može provjeriti u nacionalnom registru sudskih tumača ili odgovarajućem nacionalnom ili regionalnom certifikacijskom sustavu.
Tumače obvezuje profesionalni kodeks ponašanja, koji nalaže povjerljivost, nepristranost, točnost i vjerno prenošenje sadržaja. Takvi su kodeksi, na primjer, kodeks za registrirane tumače i vježbenike nacionalnog registra komunikacijskih stručnjaka za rad s gluhim i gluhoslijepim osobama u Ujedinjenoj Kraljevini ili kodeks za registrirane irske tumače znakovnog jezika. U tim se kodeksima utvrđuju:
- obveze povjerljivosti, nepristranosti, točnosti i stručnih kompetencija (uključujući trajno stručno usavršavanje)
- mehanizmi postupanja u slučaju žalbe ili sukoba interesa.
Ovisno o situaciji može biti potreban jedan ili dva tumača. Zahtjevi za usluge pravnog tumačenja utvrđeni su u nacionalnim propisima zemlje u kojoj se odvija postupak. U kaznenim postupcima primjenjuje se Direktiva 2010/64/EU o pravu na tumačenje i prevođenje u kaznenim postupcima, uključujući one koje se odnose na europski uhidbeni nalog.
JUSTISIGNS
JUSTISIGNS je inicijativa koja se financira sredstvima EU-a, a cilj joj je utvrditi koje su vještine potrebne za tumačenje znakovnog jezika u pravnom kontekstu i organizirati tečajeve za kvalificirane tumače i vježbenike.
U tom su se projektu kao glavni problem pokazale pretpostavke prema kojima se propisi često primjenjuju ne uzimajući u obzir gluhe osobe i njihovu kulturni, jezični i društveni kontekst. To gluhim osobama stvara prepreke u pristupu pravosuđu i ugrožava načelo da pravosuđe štiti njihova prava kao pojedinaca.
Utvrđeno je da taj problem ima više uzroka:
- nedovoljno priznavanje statusa znakovnih jezika, zbog čega je njihovim korisnicima u svim fazama pravnog postupka teže doći do informacija
- neupućenost u probleme pravnog prevođenja u bilo kojoj jezičnoj kombinaciji, koji su tim veći kad se radi o znakovnom i govornom jeziku
- nedovoljno dobro poznavanje povijesnog, obrazovnog i kulturnog konteksta gluhih osoba među pravnim stručnjacima.
To pokazuje koliko je bitno da korisnicima znakovnog jezika u pravnom kontekstu budu dostupni kvalificirani tumači.