Sudsko prevođenje za znakovni jezik
Sudski prevoditelji za znakovni jezik mogu raditi u raznim okruženjima, od sudnice do policijske postaje, i u svojem se radu moraju pridržavati strukovnog kodeksa ponašanja i povjerljivosti. Jedina im je zadaća osigurati prijevod koji je jezično i kulturološki točan.
Prevoditelj za znakovni jezik mora biti ovlašten za sudsko prevođenje. To se može provjeriti u nacionalnom registru ovlaštenih sudskih tumača ili drugom sličnom nacionalnom sustavu u kojem su navedeni kvalificirani prevoditelji.
Mnoge zemlje imaju nacionalno zakonodavstvo prema kojem sve gluhe, nagluhe i gluhoslijepe osobe koje se koriste znakovnim jezikom imaju pravo na stručnog i kvalificiranog prevoditelja za znakovni jezik tijekom kaznenog postupka. Osim toga, Direktivom 2010/64/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. utvrđuju se minimalna zajednička pravila za zemlje Europske unije u pogledu prava na tumačenje i prevođenje u kaznenim postupcima te u postupcima za izvršenje europskog uhidbenog naloga.
U okviru projekta JUSTISIGNS[1], koji je financirala Europska komisija, zaključeno je sljedeće:
U primjeni zakona koristimo se modelima socijalne politike, znanjem o kulturnom ponašanju i moralu te pretpostavkama o uporabi zajedničkog jezika i primjeni pravnih presedana. Te pretpostavke ne funkcioniraju kad su u pravno okruženje uključene gluhe osobe. Tvrdnja da će pravosuđe osigurati zaštitu pravâ pojedinca stoga se dovodi u pitanje ako pretpostavimo da gluhe osobe mogu pravosudnom sustavu pristupiti na jednak način i očekivati jednake rezultate kao osobe koje čuju (tj. nisu gluhe).
U projektu JUSTISIGNS prepoznati su konkretni uzroci tog problema:
nepriznavanje ili ograničeno priznavanje statusa znakovnih jezika, što otežava pristup gluhih osoba informacijama u svim fazama sudskog postupka;
u pravnom okruženju ne shvaćaju se dovoljno ograničenja koja proizlaze iz postupka usmenog prevođenja između bilo kojih dvaju jezika, a pri radu između govornog (auditorno-verbalnog) i znakovnog (vizualno-prostornog) jezika nastaju i dodatni izazovi;
slaba osviještenost (među pravnim stručnjacima) o obrazovnoj i kulturnoj pozadini gluhih osoba, što dovodi do izazova u pravnom okruženju.
Zbog toga je važno korisnicima znakovnog jezika omogućiti kvalificirane sudske prevoditelje za znakovni jezik.
Dostupne su i informacije o konferencijskom prevođenju za znakovni jezik i prevođenju za znakovni jezik u javnom sektoru.
[1] www.justisigns.eu Projekt za utvrđivanje kompetencija za sudsko prevođenje za znakovni jezik te za pružanje osposobljavanja za postojeće i buduće kvalificirane prevoditelje za znakovni jezik u tom području.