Slušanje, analiza i reprodukcija
Što je konsekutivno usmeno prevođenje?
Konsekutivno prevođenje je vrsta usmenog prevođenja tijekom kojeg prevoditelj vodi bilješke dok govornik drži govor (ili kaže nekoliko rečenica). Nakon toga prevoditelj za publiku reproducira govor na drugom jeziku.
Prevoditelj obično stoji ili sjedi blizu govornika, s papirom i olovkom za vođenje bilješki, a u mikrofon (ako postoji) govori nakon što je govornik završio dio svojeg izlaganja. Iako su za konsekutivno usmeno prevođenje dostupna razna tehnološka rješenja, usmeni prevoditelj mora ovladati i vještinama opisanima u nastavku.
U nekim situacijama (npr. tijekom duljih govora) može se koristiti i prijenosni uređaj za usmeno prevođenje izvan kabine.
Osnovne vještine
Dobar konsekutivni usmeni prevoditelj mora znati:
- vrlo aktivno slušati i analizirati što govornik govori
- voditi bilješke radi lakšeg prisjećanja govora
- održati govor na svojem aktivnom jeziku kao da je riječ o vlastitom govoru.
Za svaki od ta tri elementa potreban je niz vještina koje nadilaze puko razumijevanja pasivnog, odnosno stranog jezika.
Slušanje
Konsekutivni prevoditelj najprije treba naučiti aktivno slušati. To izgleda jednostavno, ali usmeni prevoditelji slušaju na vrlo različit način od drugih osoba jer je svrha slušanja drugačija (slično kao što psihoanalitičar ima poseban način slušanja ljudi). Usmeni prevoditelji ne slušaju kako bi reagirali ili se uključili u razgovor, nego slušaju kako bi se mogli prisjetiti i zatim na drugom jeziku točno i vjerno reproducirati ono što je rečeno (kao što psihoanalitičari slušaju kako bi uočili signale koji upućuju na mentalno stanje pacijenta).
Kako bi naučili tu posebnu vještinu, usmeni prevoditelji najprije uče kako reproducirati govor bez vođenja bilješki. U zbirci snimljenih govora postoje primjeri govora koji se mogu koristiti u tu svrhu, razvrstano u kategorije „osnovni” i „početnički”. Nakon što ovladaju tom vještinom, usmeni prevoditelji prelaze na vođenje bilješki.
Analiza
Vođenje bilješki dio je druge faze analize. Pritom je neophodna sposobnost prepoznavanja prioritetnih informacija i razlikovanja primarnih i sekundarnih informacija, sposobnost da se jasno zabilježi tko je što rekao, kad se nešto dogodilo, mišljenje govornika itd. (tko, što, kad, gdje, kako).
Reprodukcija
U trećoj i završnoj fazi (reprodukcija onoga što je rečeno) potrebne su druge vještine, na primjer sposobnost kratkoročnog pamćenja, razumijevanje vlastitih bilješki i komuniciranje koje pobuđuje pozornost. Kontrola stresa i glasa također je bitan element.
Za konsekutivno usmeno prevođenje potrebna je kombinacija raznih vještina. Iako je poznavanje više jezika temelj, to je samo jedan element ovog zanimanja. Mnoga sveučilišta nude studije konferencijskog prevođenja.
Na videozapisima SCIC-a za izobrazbu jedno je cijelo poglavlje posvećeno konsekutivnom usmenom prevođenju. Na stranicama ORCIT-a također su dostupni moduli na ovu temu, a na istoj platformi može se pristupiti i nekim materijalima za vježbu Glavne uprave za usmeno prevođenje.
Detaljnije informacije možete pronaći u brojnim knjigama o konsekutivnom usmenom prevođenju, uključujući one s fokusom na vođenju bilješki. Naslovi tih knjiga i dodatni korisni resursi navedeni su na našim stranicama o knjigama i e-knjigama te člancima i časopisima.